Ime mi je Mirna Tomić i studentica sam germanistike i komparativne književnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U zimskome semestru akademske godine 2006./2007. provela sam, zahvaljujući stipendiji Ureda za međunarodnu suradnju, šest mjeseci u Rostocku, gradu na sjeveroistoku Njemačke, na obali Baltičkoga mora.

Kao studentica germanistike od početka studija željela sam otići na duže vrijeme u jednu od zemalja njemačkoga govornoga područja kako bih usavršila svoje znanje njemačkoga jezika. No, u trenutku kada sam saznala da zaista idem u Rostock uhvatio me je lagani strah, u glavi su se gomilala pitanja: Kako ću se snaći sama tako daleko od doma? Kako ću bez obitelji, prijatelja? Hoću li biti u stanju uspješno sudjelovati u nastavi na njemačkom fakultetu? itd.

 

 

Rostock

 

No, svi moji strahovi i pesimistične vizije rasplinuli su se od prvoga dana dolaska u Rostock, a moje oduševljenje gradom i svime što mi je boravak u njemu pružio rasli su svakim danom. I danas, više od godinu dana nakon povratka u Hrvatsku, mogu reći da je to bilo najbolje iskorištenih šest mjeseci u mome dosadašnjem životu. Pitanja koja sam si postavljala prije odlaska pokazala su se potpuno nepotrebna. Od samog dolaska u Rostock potporu i brigu o meni preuzela je lokalna udruga Erasmus studenata. Pomogli su mi u svemu, od ispunjavanja obrazaca i prijava, preko snalaženja u gradu, pa do organiziranih izleta u razne dijelove Njemačke. Živjela sam u domu među studentima iz različitih dijelova svijeta.

 

Nastava na fakultetu bila je izvrsno iskustvo; ne samo da sam imala priliku sudjelovati na usko specijaliziranim seminarima iz germanistike kakvih na mome matičnome fakultetu nema već sam zbog veće fleksibilnosti njemačkoga obrazovnoga sustava sudjelovala i na seminarima drugih studijskih grupa (npr. komunikacijske znanosti, teatrologija i sl.). Znanja koja sam stekla na tim seminarima uspjela sam iskoristiti u nastavku svoga studija u Zagrebu, a neki od kolegija koje sam položila u Njemačkoj priznati su i upisani u moj indeks.

 

 

 

Priprema studentske predstave

 

No, puno više od znanja koje sam stekla, usavršavanja jezika i putovanja po Njemačkoj željela bih istaknuti jedan drugi, po mom mišljenju najvrjedniji aspekt studentske razmjene. Studentski život u stranoj zemlji, naime, na prvi pogled ne razlikuje se previše od studentskoga života u Zagrebu: male sobe u domu, menza, nastava na fakultetu, popusti na raznim mjestima i događanjima, izlasci, druženja u domu… No, iskustvo koje se stekne u svakom trenutku življenja tih «običnih» stvari je predragocjeno. Zamislite samo da svaki dan, u svakom trenutku, razgovarate na nekom stranom jeziku, da živite okruženi ljudima iz svih mogućih dijelova svijeta (jer Erasmus studenti uglavnom žive smješteni u istome domu), da u svakome razgovoru i druženju saznajete toliko novih informacija o zemljama iz kojih ti studenti dolaze, o njihovim navikama, načinu života, običajima i razmišljanjima koja su često potpuno neshvatljiva iz perspektive naše kulture. I ne mogu reći da nije bilo trenutaka kad mi je bilo teško prihvaćati njihove navike, npr. meni do tada strane i čudne mirise iz zajedničke kuhinje u kojoj su moji susjedi Kinezi, Koreanci, Libanonci, Rusi i dr. pripremali svoje specijalitete 24 sata na dan. Ali taj zajednički život s ljudima iz različitih kultura funkcionirao je unatoč svim našim razlikama! Bio je jedna velika škola tolerancije, međusobnoga prihvaćanja i uvažavanja za sve nas, i svima nam je otvorila oči. Ne samo kao uvid u neke druge kulture već i kao prilika da s odmakom kritički sagledamo i vlastitu kulturu i sebe same i da shvatimo da stvari koje smo do tada možda uzimali «zdravo za gotovo» i nisu baš toliko nužne. Naučili smo da postoje različiti načini života i da ih se ne smije vrjednovati kao bolje ili gore od našega, već da ih je potrebno jednostavno prihvatiti kao drugačije, ali jednako vrijedne. Uz malo dobre volje i spremnosti da se prihvate razlike u multikulturalnoj zajednici moguće je i mnogo više od samoga suživota. Sklopila sam tu mnoga prijateljstva koja unatoč udaljenosti i dalje traju. I to je definitvno najljepše i najdragocjenije iskustvo koje sam stekla i koje bih od srca preporučila baš svakome! I zato samo hrabro, treba se samo odvažiti jer: "It is not because things are difficult that we do not dare, it is because we do not dare that they are difficult."

 

 

Posjet Berlinu