Što vi vidite kad čujete riječ Finska? Nakon čitavoga semestra provedenoga u toj prekrasnoj zemlji, moje su asocijacije sve, samo ne siromašne. No, u trenutku kada sam dobila stipendiju koja mi je taj boravak omogućila, nisam o njoj znala mnogo. Zemlja tisuću jezera i jednako toliko načina pripreme lososa, domovina Djeda Mraza i eurovizijskih čudovišta Lordija, pozornica polarne svjetlosti i visoke potrošnje alkohola u dugim i hladnim zimskim noćima – otprilike s takvom predodžbom krenula sam iskušati jedan od najboljih svjetskih obrazovnih sustava i usput steći što je moguće više prijatelja. Tamo me je čekao semestar proveden na Odsjeku za računalne znanosti Sveučilišta u Helsinkiju, koji je, kao i smještaj u studentskome stanu, Sveučilište u Helsinkiju u potpunosti stipendiralo.

 

U uredu Djeda Mraza

 

 

Prije odlaska trebalo je dobiti studentsku vizu, s čime, u suradnji s vrlo susretljivim osobljem finske ambasade u Zagrebu, nije bilo nikakvih problema. Zatim je u dogovoru s prodekanom mojega fakulteta trebalo sastaviti popis predmeta koje ću slušati na Sveučilištu u Helsinkiju, tzv. Ugovor o studiranju (learning agreement), onda uplatiti predujam za smještaj (koji je služio samo kao osiguranje i kasnije mi je vraćen), uplatiti zdravstveno osiguranje u inozemstvu, koje nije obvezno, ali nisam htjela riskirati, nabaviti dovoljno veliki kovčeg i krenuti na put.

 

Jedna stvar koja upada u oči na svakom koraku u Finskoj nevjerojatna je razina organizacije. Iako sam sletjela u Helsinki nešto prije ponoći, čekala me osoba zadužena za preuzimanje stranih studenata koja me odvela ravno u moju novu sobu, predala mi ključ i fascikl sa svim potrebnim papirima te mi dala upute za čitav sljedeći tjedan, a meni je samo preostalo upoznavanje s novim prijateljima, susjedima iz Barcelone! Fakultet na kojemu sam studirala pravi je „hram“ visoke tehnologije, smješten na brežuljku usred jednoga od stotinu prekrasnih, zelenih helsinških parkova, na pola sata hoda od moje zgrade. Radi se u malim skupinama i naglasak je na samostalnome radu, čitanju zadane literature i izradi zadanih projektnih zadataka. Smisao je predavanja da se, nakon što smo se prethodno samostalno upoznali s tematikom, svi zajedno pokušamo udubiti u pronalazak što je moguće boljega rješenja zadanoga problema.

 

 

Kampus Kumpula

 

Helsinki je poznat kao grad studenata i ima nevjerojatno velik broj društvenih aktivnosti koje organiziraju sami studenti okupljeni u studentske udruge. Stalno se organiziraju izleti pa smo tako imali priliku posjetiti otok-muzej na otvorenome, Seurasaari, tvornicu čokolade Fazer i središnjicu Nokije, ali i sudjelovati u radu debatnoga kluba, priredbama za Dan nezavisnosti, prisustvovati projekcijama filmova, prijemu kod rektora, internacionalnim večerama i tematskim zabavama. Osim toga, pobrinuli su se i za noćni život međunarodnih studenata pa smo tako svaki četvrtak imali „svoj“ klub. Ali ni kada svega toga ne bi bilo, život u studentskome domu, u okruženju studenata iz svih dijelova svijeta, jamčio bi dobro društvo i dobar provod. Živjela sam u stanu s još pet djevojaka: iz Češke, Španjolske, Turske, Kine i Rusije, a nikada nam nije ponestajalo zajedničkih tema.

 

 

 

Marija i cimerice

 

 

Po povratku na Sveučilište u Zagrebu nisam imala nikakvih problema s priznavanjem predmeta koje sam tamo položila. Popis predmeta koje sam prema Ugovoru o studiranju trebala tamo slušati dijelom se promijenio, ali u dogovoru sa svojim prodekanom za nastavu uspjela sam pronaći predmete u većem dijelu ekvivalentne predmetima na mojem zagrebačkom fakultetu, pa nije bilo problema. Kolege u Zagrebu vrlo su zainteresirani da čuju što više o načinu rada i organizaciji nastave na Sveučilištu u Helsinkiju, a to otvara novi prostor za primjenu svega što sam ondje naučila.

 

Moja predodžba Finske s početka priče sada je potpuno drugačija. Prekrasni prijatelji, multikulturalnost i otvorenost novome njezin su dio koji mi najviše nedostaje. Čudan je to osjećaj, dođete kući, a nekako ste homesick. Biti na studentskoj razmjeni zapravo znači biti u jednom sasvim novome, posebnome svijetu i jako sam sretna što sam dobila priliku sklopiti prijateljstva s divnim ljudima koje inače nikada ne bih upoznala. Imati za svojim kuhinjskim stolom ljude koji pripadaju različitim kulturama i različitim religijama, i imati zajednički jezik i zajednička iskustva s njima nevjerojatno je bogatstvo. Danas tako imam prijatelje u gotovo svakoj europskoj zemlji, a to je velika dragocjenost. Kad vam stigne e-mail od prijatelja Finca koji vam kaže da je sutradan u podne na konferenciji u Zagrebu i da bi se htio s vama vidjeti, onda vam se snaga mobilnosti i prijateljstva prikaže u punome sjaju!

 

Svakome studentu mogu preporučiti da iskoristi svaku priliku koja bi mu omogućila studijski boravak u inozemstvu. To je izuzetno vrijedno iskustvo koje nas uči prihvaćanju i usvajanju novoga, širi nam vidike i donosi nova prijateljstva. Imajte uvijek otvorene oči, informirajte se o svim mogućnostima koje su vam na raspolaganju i upijajte što više novih iskustava. I osvojite svijet !

 

 

Pred katedralom u Helsinkiju